Alarmantni problem radnika

Nakon sastanka u Ministarstvu rada i mirovinskog osiguranja, održanog 28. lipnja u organizaciji Uprave za tržište rada i zapošljavanje, a na temu alarmantnog problema nedostatka radnika na hrvatskom tržištu, s posebnim naglaskom na taj problem u turizmu, predstavnici SIKD-a predsjednik Bruno Bulić i predsjednica Odbora za turizam Marina Cvitić odlučili su o razgovorima izvijestiti javnost te još jednom svoje viđenje problema iznijeti danas (30. lipnja) na tiskovnoj konferenciji u Rijeci.
Na spomenutom sastanku održanom s Ministrom rada i mirovinskog sustava, a kojem su prisustvovali predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca, Hrvatske obrtničke komore, Hrvatske gospodarske komore, Ministarstva turizma, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, direktori ljudskih potencijala velikih hotelijerskih kompanija i predstavnika sindikata, naglašeno je da u Hrvatskoj nedostaje oko 2.700 sezonskih radnika. Sastanak je bio organiziran sa ciljem da se pronađe odgovarajuće rješenje kako prebroditi ovu sezonu i što napraviti da se iduća godina ne ponovi s istim problemom.
Poslodavci se uglavnom slažu da bi najbolje bilo da se nedostatan kadar nađe s područja RH, ali ipak smatraju da bi trebalo dozvoliti uvoz i razgovarati o kvotama uvoza. Naglasili su kako nije problematično što nedostaje kvalitetan i stručan kadar; problematično je što im nedostaje pomoćno osoblje (sobarice, pomoćni konobari, pomoćni kuhari, pomoćni slastičari i slično pomoćno osoblje). Nedostatak kadrova je osjetan u svim turističkim destinacijama, od Istre do Dubrovnika. Iako je većina prisutnih smatrala da je otvaranje granica i odlazak radnika u druge zemlje Europske unije glavni razlog nedostatka radnika u turizmu, predstavnik jedne vodeće hotelijerske kompanije iznio je argument koji Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije ističe konstantno i na koji je još prije tri četiri godine upozoravao, a to je da su si hotelijeri svojim ponašanjem sami krivi za nastali problem.

Mišljenje je SIKD-a da odgovornost, međutim, osim poslodavaca koji su mislili da će unedogled moći povećavati svoju dobit, najviše na račun niske cijene rada i koji su se bahato ponašali prema radnicima, snosi i Vlada, odnosno Vlade RH i Ministarstvo turizma koji isto tako nisu pravovremeno uočili problem i našli rješenje kroz zakonsku regulativu. Njome bi se, prije svega, trebalo povećati plaće koje su u turizmu za 18% niže od prosjeka RH i iznose 4.900,00 kuna za prva tri mjeseca ove godine. Kako u taj prosjek s oko 20% (i više) ulaze i plaće uprava i menegmenta prosječna plaća radnika zapravo je ispod 4000 kuna. Stoga začuđuje nedavno ponašanje poslodavaca u pregovorima za Kolektivni ugovor ugostiteljstva gdje su plaće povećane za svega 1,7% u odnosu na prethodnu godinu i to na inzistiranje sindikata (u protivnom bi povećanje plaće bilo svega 1,3%). Najniža plaća u ugostiteljstvu i turizmu je ispod minimalne plaće RH i iznosu svega 2950,00 kuna bruto.
Drugo što bi trebalo odmah učiniti jest da se spriječi nelojalna konkurencija koju oslikava činjenica da veliki broj (manjih) poslodavaca isplaćuje radnicima minimalnu plaću utvrđenu Zakonom, a ostatak isplaćuje radnicima na „crno". Pri tome ne samo da čine nelojalnu konkurenciju urednim poslodavcima, već direktno oštećuju proračun RH. Treće, što je za budućnost turizma možda i najhitnije, jest da se uvedu normativi i standardi rada temeljem kojih će se propisati, ovisno o kategoriji objekata, koliko radnika treba biti zaposleno po određenom odjeljenju i po određenom broju gostiju kako bi se točno znalo koliko sobarica može počistiti soba, koliko gostiju mora uslužiti konobar, za koliko gostiju može radnik pripremiti obroka i slično. Tada ne bi bilo izrabljivanja radnika, a i osobe starije od 50 godina mogle bi obavljati poslove u turizmu. Ovako kako je sada, rijetke su osobe koje se zapošljavaju u turizmu, a da su starije od 50 godina iako su radno aktivne i sposobne i daleko od dobi da bi ostvarile pravo na mirovinu. Poslodavci ih ni ne žele jer nisu u mogućnosti odgovoriti njihovim zahtjevima.
Nužno je i osigurati i motivirajuće uvjete rada i smještaja za sezonske radnike koji se moraju osjećati uvaženo, a ne da se s njim postupa kao s robom. Nadalje, treba izvršiti promjene u poreznom sustavu kako bi se spriječila (diskriminacija) razlika među radnicima ovisno o tome da li im poslodavac snosi troškove smještaja i prehrane ili ne. Naime, samo po toj osnovi, radnik kojemu poslodavac osigurava smještaj i prehranu ima naknadu od HZZZ-a za 800,00 i više od 1.000,00 kuna, a tome još i kasnije veću mirovinu. Potrebno je zakonski delimitirati pravo na rad do polovice radnog vremena samo za umirovljenike koji su ostvarili pravo na punu starosnu mirovinu, i omogućiti da to pravo ostvaruju i umirovljenici koji su išli u prijevremenu mirovinu. Na kraju, potrebno je produžiti sezonu i stimulirati one poslodavce koji zapošljavaju radnike na neodređeno vrijeme i koji rade 12 mjeseci u godini.

Nedostatak radnika nije problem koji je nastao odjednom. Iako je to iznenadilo mnoge poslodavce prošle godine, on se mogao očekivati. I rješenje svakako neće doći preko noći. Sustavnim radom na unapređenju položaja turističkih radnika riješit će se problem i nedostatka radnika. Oni poslodavci koji to prvi shvate, prije će riješiti i problem. Iako je SIKD često znao kritizirati istarske hotelijere, smatra da će se problem najprije riješiti upravo u Istri gdje su poslodavci počeli više brinuti o svojim radnicima, prije svega povećanjem plaće, osiguravanjem adekvatnog smještaja i prehrane, isplatom raznih dodataka uz plaću ( kao što su regres za godišnji odmor, božićnice, uskrsnice, jubilarne nagrade), zapošljavanjem većeg broja radnika na neodređeno vrijeme, zapošljavanjem kroz institut stalnog sezonca, stipendiranjem učenika. Poslodavcima koji ne budu slijedili taj primjer problem radnika zasigurno neće riješiti ni uvozna kvota. Jer, zašto bi radnici iz npr. Rumunjske ili Bugarske došli npr. u Opatiju ako mogu ići u druge zemlje Europske unije gdje će biti bolje plaćeni? Takvi hotelijeri morat će (a Sindikat po tom pitanju ima konkretnih saznanja) zatvarati hotele i radnike iz tih hotela prebacivati u druge hotele.
Rješenje treba tražiti za iduću, odnosno iduće sezone jer za ovu je već kasno. Ona će se „skrpati" na ovaj ili onaj način. SIKD ne želi da u tom „krpanju" stradaju radnici pa zahtijeva od inspekcijskih službi da vodi brigu o radnom vremenu radnika i da kontroliraju poslodavce, posebno ako zaprime pritužbe radnika ili sindikata; da se pozabave „dosjetkama" poslodavaca koji vode dvojnu evidenciju i da stanu u obranu slabijeg, odnosno radnika. U protivnom, negativno poimanje rada u turizmu samo će se povećati, umjesto da se turistička i ugostiteljska zanimanja pokuša učiniti privlačnima.