100'posto.hr MUĆKE NA HRVATSKI NAČIN Izrabljivači na kolodvoru čekaju sezonske radnike, namame ih sa 200 kuna više
- Detalji
- Kategorija: Iz medija
- Objavljeno: Četvrtak, 30 Ožujak 2017 08:07
„Mobilizacija" sezonaca za ovogodišnju turističku sezonu je počela. Vojska od oko 30.000 radnika na obalu pristiže iz svih krajeva Hrvatske, no najviše ih dolazi iz Slavonije. Izrabljivački tempo rada, kaos u organizaciji radnog vremena, štetni polumenadžerski ugovori, samo su kap u moru problema s kojima se suočavaju sezonci dok zarađuju za „kruh sa sedam kora". No, osim radnika, od prošle su godine u problemu i poslodavci kojima je sve teže naći jeftinu radnu snagu s kontinenta, na kakvu su godinama navikli te sve glasnije zahtijevaju da se odobri uvoz radnika.
O neriješenim problemima sezonaca, ali i o zamkama koje ih čekaju čim stignu na odredište, razgovarali smo s Marinom Cvitić, predsjednicom Odbora za turizam Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, koja poslodavcima u Hrvatskoj poručuje – ako radnike u turizmu niste spremni adekvatno platiti, oni će otići iz Hrvatske, a vi ćete snosit ozbiljne posljedice!
Prve zamke sezonce čekaju već na kolodvoru
„Mnogi mali poslodavci i ugostitelji na kolodvoru čekaju autobuse koji dolaze s radnicima iz kontinentalnih krajeva. Iako te radnike već čeka dogovoren posao u većoj i uređenoj kompaniji, kada im ugostitelji ponude 200-tinjak kuna veću plaću, na taj se mamac mnogi sezonski radnici, bez razmišljanja, odmah upecaju. Tek nakon što prihvate ponudu shvate da 200 kuna više kod takvih poduzetnika moraju krvavo odraditi, a uz to nemaju ni adekvatan smještaj, ni radno vrijeme. Razliku plaće im poslodavac isplaćuje na ruke, na crno, te zbog svoje pogrešne odluke, sezonci dugoročno gube", upozorava Cvitić te dodaje kako Sindikat iz godine u godinu zahtjeva i da se uvedu standardi rada.
Na izrabljivački tempo rada se upozorava već 10 godina
„Zbog tempa rada koji se nameće radnicima, mnogi koji su prešli pedesetu se niti ne prijavljuju za rad u turizmu, iako su na Zavodu za zapošljavanje, radno su aktivni i imaju odgovarajuću stručnu spremu. Stoga Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije odavno traži od Ministarstva turizma da uvede standarde rada ovisno o kategoriji hotela, te da se kategorizacija, odnosno broj zvjezdica, veže uz broj zaposlenih. Time bi se spriječila zloupotreba i izrabljivanje radnika, ali bi se i omogućilo radnicima koji su prešli pedesetu da se zaposle u turizmu.
Nažalost, činjenica je da poslodavci rijetko zapošljavaju starije od 50 godina, a takvi se radnici niti ne prijavljuju za sezonske poslove, jer ne uspijevaju udovoljiti traženoj dinamici rada", kaže Cvitić.
Ističe kako je spomenuti problem jedan od razloga zbog kojeg radnici u sve većem broju odlaze iz Hrvatske kako bi poslove, za koje su kvalificirani, obavljati u inozemstvu, gdje su uvjeti rada lakši.
„Iz Austrije, Njemačke i drugih zemalja pozivaju naše radnike na rad i nitko ih pri tom ne pita koliko godina imaju jer se svakom radniku daje posao prilagođen njegovim godinama i sposobnostima, što kod nas nije slučaj", kaže Cvitić.
„Najteži i najslabije plaćen posao imaju sobarice i čistačice"
„Nakon što počiste zajedničke prostore u hotelu: recepciju, restoran, hodnike, a nerijetko i okoliš, čistačice i sobarice moraju očistiti i 25 do 30 soba. S čišćenjem soba kreću oko 9,00 sati, posao moraju završiti najkasnije do 14,00 sati, a sve to za plaću, rijetko kada višu, od 3500 kuna. Pozitivna promjena je to što poslodavci umjesto ugovora o radu na mjesec ili dva, sada radnicima daju ugovor za odrađivanje cijele sezone. No, poslodavci to ne čine zbog radnika, nego kako bi sebi osigurali radnu snagu do konca sezone", kaže Cvitić. Upozorava kako se tijekom sezone, nedostatak radnika osjeća i u drugim odjelima: posebno u restoranu i kuhinji, gdje je stoga i intenzitet rada daleko veći.
„Neke kompanije se i dalje vrlo bahato odnose prema sezonskim radnicima. Primjerice, iako imaju uvjete da radnike zaposle na neodređeno vrijeme, prije stjecanja prava na stalni radni odnos, dakle prije isteka 3 godine neprekidnog rada, poslodavac radnicima prekida radni odnos na dva mjeseca i par dana, ili ih dva mjeseca prijavi preko agencije za zapošljavanje te nakon toga ponovno s tim istim radnicima sklapa ugovor na određeno vrijeme", pojašnjava Cvitić.
Dodaje kako se jedna od primjedbi Sindikata odnosi i na raspored radnog vremena koji se, kako kaže, ne radi u skladu sa Zakonom, odnosno sedam dana unaprijed, te se radnike često obavještava o rasporedu samo dan ranije zbog čega oni ne mogu planirati svoj privatni život.
„Jedan od većih problema su i tzv. polumenadžerski ugovori koji su se počeli sklapati i sa sezonskim radnicima. Temeljem tih ugovora, koji se sklapaju sa šefovima odjeljenja ili voditeljima, radnici nemaju pravo na preraspodjelu radnog vremena, a plaća im je ugovorena u apsolutnom iznosu. Ti radnici nisu samostalni niti u određivanju radnog vremena niti u sklapanju bilo kakvih poslova za poslodavca. Zbog takvih ugovora, radnici imaju i kraći period rada, jer im se radni odnos ne produžava za ostvareni višak sati, a time i rjeđe ostvaruju pravo na naknadu za nezaposlenost od Zavoda za zapošljavanje", upozorava sindikalistica.
Potreba za sezoncima sve veća, ali uvjeti u drugim zemljama bolji
Prema podaci kojima u Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije raspolažu, veće turističke kompanije u Hrvatskoj imaju potrebu za cca 30.000 sezonskih radnika, a svake se godine taj broj povećava za 5 posto, pa i više.
„Potreba za sezonskim radnicima raste, s jedne strane zbog širenja kapaciteta hotelijera, a s druge strane zbog odlaska radnika u mirovinu. No, tu su i drugi razlozi. Naime, jedan dio stalno zaposlenih radnika odlazi iz kompanija u druge zemlje EU u kojima im se nude bolje plaće i bolji uvjeti rada. I dok su, do 2016. godine, poslodavci relativno lako dolazili do jeftinih radnika iz drugih županija, prošle se godine prvi put pojavio problem manjka radne snage kojemu se poslodavci u Hrvatskoj nisu nadali.
Naime, ulaskom u EU za hrvatske je radnike „spuštena rampa" prema tržištu rada u zemljama EU gdje ih čekaju veće plaće i bolji uvjeti rada, zbog čega domaći hotelijeri više nisu najpoželjniji poslodavci. U turizmu sada više ne nedostaje samo stručnih radnika, kako su to do sada hotelijeri prezentirali, nedostaje im svih profila radnika, od pomoćnih do stručnih. Nedostaje sobarica, čistačica, kuhinjskih radnika, servira, konobara, kuhara, pomoćnih konobara, pomoćnih kuhara ..... No, poslodavci za nastalu situaciju krivce traže u drugima.
Radnike nazivaju neradnicima koji ne žele raditi za hrvatsku plaću, onima koji za malo veću plaću taj isti posao rade u inozemstvu lijepe etikete loših Hrvata. Poslodavcima je kriv i Hrvatski zavod za zapošljavanje jer im ne uspijevaju naći potrebne radnike, krivo je i Ministarstvo obrazovanja jer se djeca ne upisuju u školu za turističke radnike, krivi su Ministarstvo turizma i Ministarstvo rada koji ne dozvoljavaju uvoz radnika. Samo oni, poslodavci, nisu krivi, a upravo su oni, radno sposobne radnike, uz stimulativne otpremnine, slali na Zavod za zapošljavanje te su vodili katastrofalnu kadrovsku politiku što im se sada obilo o glavu", kaže Cvitić. Smatra ipak da u Hrvatskoj ima dovoljno radnika koji bi radili u turizmu, ukoliko se stvore bolji uvjeti rada, te im se osigura adekvatan smještaj i bolja plaća.
Zbog ozbiljnog nedostatka kadrova, koji su osjetili tijekom prošle turističke sezone, poslodavci su se, kaže Cvitić, prilično otrijeznili te sada probleme, koje su godinama zanemarivali, pokušavaju riješiti vatrogasnim mjerama. Politika prema sezoncima počela se tako mijenjati krajem prošle godine, kada su usvojeni i neki dugogodišnji prijedlozi Sindikata.
„Sezoncima su se počele isplaćivali božićnice, regresi za godišnji odmor, jubilarne nagrade i slično, samo kako bi ih se motiviralo da se i naredne sezone vrate na posao. Veliki broj radnika zaposlen je na ugovor za stalno za sezonske poslove, čime dobivaju sigurnost za zaposlenje u idućoj sezoni, te kontinuirani radni staž tijekom cijele godine, kao i plaću, odnosno naknadu plaće. Mnogi poslodavci pokušavaju olakšati položaj sezonaca koji su od svojih obitelji odvojeni pet i više mjeseci te grade stambene prostore za radnike kakvi se mogu samo poželjeti.
Uz besplatan smještaj u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama, osiguravaju svojim radnicima i dva do tri obroka dnevno te sadržaje za zabavu i razonodu. Ipak, unatoč stotinama milijuna kuna dobiti koje ostvaruju hotelijeri, vlasnici još uvijek nisu spremni na veća ulaganja u radnike. No, ukoliko povećanje plaće ne bude iznad 5 posto, poslodavci moraju biti spremni na posljedice i na to da će im radnici odlaziti u špici sezone. I prošle je sezone bilo kritično - zakon se kršio, a radnici su doslovne padali od umora. Inspekcije stoga ove sezone moraju biti pripravne te reagirati promptno, ali i djelovati preventivno kako bi se spriječilo kršenje zakona", upozorava Cvitić.
U sindikatu se protive uvozu radne snage u turizmu
„Turisti više ne traže samo krevet i more, oni traže doživljaj, a doživljaj im može pružiti samo domaći radnik koji će im predočiti naše običaje, kulturu, upoznati ih s našom baštinom i tradicijom. Stoga poručujem poslodavcima - ne škrtarite na radnicima! Prostora za povećanje materijalnih prava ima. Udio troškova rada u ukupnom prihodu je od 22 do 26 posto dok je u mnogim drugim turističkim destinacijama u Europi taj udio veći , pa i do 32%. Ako žele imati kvantitetu i kvalitetu, vlasnici moraju „žrtvovati" dio dobiti. Stotine milijuna kuna ulažu u gradnju hotela, u akvizicije i širenje. Sve to podržavamo, ali vlasnici tih hotelijerskih kompanija moraju shvatiti da bez zadovoljnih radnika ništa ne može dobro funkcionirati", poručuje Marina Cvitić. Poručuje i kako, čim prije, treba stvoriti uvjete da rad u sezoni traje najmanje 8 do 9 mjeseci, a ne samo dva do tri mjeseca, jer živjeti se mora tijekom čitave godine.