glasistre.hr NEMA RADNE SNAGE Nedostaje 20 tisuća radnika, sezonu spašavaju stranci

turizam radnasnaga

I prije isteka prošle godine Burzu rada preplavili su natječaji za radnike u sljedećoj turističkoj sezoni. Velike kompanije sve ranije kreću u potragu za kvalitetnim kadrom, rezerviraju sezonce i godinu unaprijed, promoviraju se u srednjim školama i na sajmovima poslova po čitavoj kontinentalnoj Hrvatskoj. Vlada ih je porezno rasteretila za troškove smještaja i prehrane sezonaca te, iako u puno manjem broju od traženih radnih dozvola, odškrinula i vrata stranim radnicima. Da i oni, međutim, ne produže dalje na zapad, kao i domaći sezonci s kontinenta na kojima se zadnjih godina održavao ljetni turizam, jedini recept su konkurentne plaće i uvjeti rada. Shvatili su to i u velikim kompanijama u Istri gdje su vidljivi pomaci u odnosu prema sezoncima, ali je to još uvijek nedovoljno u odnosu na rast dobiti u branši i podizanje kvalitete smještaja i usluga što treba pratiti i vrhunski obučen kadar.

Stimulacije i kuće za personal

Evo što kažu u velikim turističkim kompanijama u Istri, što čine da privuku i zadrže kvalitetan kadar. U najvećoj turističkoj kompaniji u zemlji, u porečkoj Valamar Rivieri, ističu 29 posto veće plaće od prosjeka u turizmu Hrvatske, zajamčenih 4.000 kuna od 1. lipnja, stalnim sezoncima minimalno devet mjeseci zaposlenja godišnje tijekom tri uzastopne godine, razvijen sustav nagrađivanja te topli obrok i smještaj u Kućama Valamar otvorenima u Rapcu i Krku, od sezone i u Poreču. Jednu od najuspješnijih poslovnih godina zaključili su isplatom božićnica za više od 4.300 zaposlenika, poručuju iz Valamara, podsjećajući na svoj status najpoželjnijeg poslodavca u zemlji.

Plava laguna, sljedeća najveća kompanija u Istri, u obje je svoje destinacije, u Poreču i Umagu investirala u dodatnih 300 kreveta za sezonce. Pripremaju dva nova objekta za smještaj personala, uz nove mobilne kućice, te obećavaju visok standard u dvokrevetnim sobama. Godišnje zaposle oko 2.000 sezonaca, a većina ih radi od Uskrsa do konca rujna. Među sobom biraju radnike sezone koje nagrade s 2.000 kuna. Prosječna plaća od 8.779 kuna bruto ove godine rast će za sedam posto, uz ranije dogovorene božićnice, regres, dar djetetu te besplatan smještaj i tri topla obroka za sezonce izvana. Predsjednik Uprave Neven Staver koncem prošle godine obećao je da će sve uštede od poreznog rasterećenja pretočiti u bušte, i stalnih i sezonskih radnika koje nastoje izjednačiti u broju i pravima. U kolovozu 2018., tvrde, 44 posto njihovih radnika imat će ugovor na neodređeno, sedam posto bit će stalni sezonci s trogodišnjim ugovorom, a 49 posto sezonci.

Novigradski Aminess ove godine planira zaposliti oko 400 sezonaca u Istri i Dalmaciji. Lani su u stalni radni odnos primili 22, a raste i broj stalnih sezonaca. Pozivaju se na gotovo cjelogodišnji rad svojih objekata i to što prve radnike zaposle već krajem siječnja. Osim troškova smještaja, dva topla obroka dnevno i sanitarnog pregleda, podmiruju i putne troškove za povratak kući nakon sezone. Zato im se, kažu u Aminessu, vrati oko 70 posto sezonskih radnika čija prava nastoje što više približiti stalno zaposlenima.

Zadovoljni svi osim radnika

Dobre trendove, posebno među velikim hotelijerima, potvrđuju i u Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije, ali ipak rezimiraju prošlu rekordnu sezonu riječima - "svi zadovoljni osim radnika".

- Poslodavci zadovoljni jer su sezonu okončali vrlo dobrim rezultatima, vlasnici jer dobit i dividende rastu, Vlada jer im turizam puni državni proračun i sudjeluje u BDP-u s gotovo 20 posto - što je svjetski rekord! - jedinice lokalne samouprave ubiru prirez i razne rente, a samo su radnici nezadovoljni. Nezadovoljni su plaćom koja nije adekvatna uloženom radu, uvjetima rada, često i odnosom prema njima. U sezoni, u pravilu, nemaju privatnog života, sezona je bila iscrpljujuća, za većinu na rubu fizičke izdržljivosti pa je fluktuacija kadra velika. Mladi kojima je to prvo radno iskustvo nerijetko odustaju u startu, a zamjenu je teško naći i nove treba ponovno obučavati, što opet ide preko leđa preostalih zaposlenika. Iz većih kompanija ljetos je odlazilo i po 50 radnika mjesečno, kaže Marina Cvitić iz SIKD-a.

Ističe da je Kolektivni ugovor Plave lagune među najboljima u zemlji, da su s Valamarom dogovorili veće plaće od siječnja za dva posto te nastavljaju pregovore. Partnerske odnose, kaže, imaju sa svim velikim hotelijerima u Istri kojima priznaje da zadnje dvije godine podižu plaće i ulažu u poboljšanje smještaja sezonaca koji, k tome, rade sve duže, većinom 6-9 mjeseci; da im isplaćuju razmjerni dio regresa za godišnji odmor i božićnice pa i stimulacije; da se povećava broj stalnih sezonac, pomalo i stalno zaposlenih. Nedovoljno zaštićeni su, međutim, i dalje sezonci kod malih poduzetnika, gdje nema sindikata, a inspekcije nam kronično ne funkcioniraju. Lani je obavljeno oko 1.200 inspekcijskih pregleda u čitavoj zemlji, a ako to zbijemo u četiri najjača mjeseca, dobijemo mizernih deset inspekcijskih nalaza dnevno. Kolektivni ugovor ugostiteljstva propisuje minimalnu plaću od 2.950 kuna bruto, što je 16,6 posto ispod minimalca u zemlji. To je apsurd koji iskorištavaju većinom mali poslodavci.

Minimalac u bušti, ostalo na ruke

- Ne želim izjednačavati sve, ali većina takvih legalno isplaćuje radnicima minimalac, a puno veću razliku isplaćuju na crno. Mlađi radnici, nažalost, ne misle na budućnost, ni koliko im se uplaćuje u mirovinski fond, ni kolika će im biti naknada za bolovanje a potom i na Burzi, te prihvaćaju takvo plaćanje. Događa se da im na kraju poslodavac ne isplati ni ono što su dogovorili. Kod takvih poslodavaca radi se po cijele dane i bez dana tjednog odmora. Smještavaju ih doslovce u šupama, po 4-5 zajedno. Takvi poslodavci su i prepreka da i na nacionalnom nivou, Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva utvrdimo veća materijalna prava radnika, a istovremeno su nelojalna konkurencija velikom poslodavcima, poručuje sindikalistica Marina Cvitić. (Duška PALIBRK)