Sjednica odbora za turizam

odbor za turizam

Članovi odbora koji su se sastali 15. veljače u Puli osvrnuli su se na aktualnu situaciju u turizmu, te položaju turističkih radnika.
Turizam je jedan od najjačih sektora u RH. Unatrag nekoliko godina ostvaruje odlične rezultate, odnosno poraste u pokazateljima kao što su dolasci, noćenje i prihodi. Svaka nova sezona je bolja od prethodne, a 2015. godine bila je rekordna.
I stoga niti želimo niti hoćemo osporavati da turizam ima niz pozitivnih strana, kao jedina rastuća gospodarska djelatnost koja značajno puni državnu blagajnu, zapošljava veliki broj radnika iako većinom sezonski; jedina je djelatnost gdje su plaće u blagom porastu. Međutim, želimo ukazati i na negativne strane turizma, o čemu bi mnogo više mogli reći sindikalni povjerenici ovdje prisutni.
Prije svega, skrećemo pozornost da se, zbog nepostojanja propisa kojim su utvrđeni standardi rada, radnici iskorištavaju do te mjere da se mnogi sezonski radnici, posebno u dobi iznad 50 godine, zbog nemogućnosti udovoljavanja zahtjevima poslodavca, ne prijavljuju za rad. Stalni radnici, čim steknu uvjete za prijevremeno umirovljenje, odlaze u mirovinu jer ne mogu pratiti tempo koji im nameće poslodavac. To nije dobro, ne samo zbog toga jer to loše utječe na zdravlje radnika, već dugoročno će se to obiti u glavu vlasnicima turističkih kompanija, posebno u Istri koja predvodi u turizamu. Kad je turizam u pitanju, sve dobro i loše započinje u Istri. Naime, istraživanja koja su provedena putem tajnih gostiju u cijeloj Hrvatskoj, pokazala su da turistički radnici u Istri imaju najmanje osmjeha na licu. ZAŠTO? Ne zato što Istrani nisu gostoljubivi i dobri domaćini. Ni radnici koji rade u Istri, neovisno odakle dolaze, nisu negostoljubivi. Razlog ležu u činjenici da radnici u Istri rade takvim intenzitetom da nemaju vremena posvetiti se gostu, popričati s njime, odgovoriti na njegove upite.


Kada bi sobarica, umjesto da sprema 24 soba ili 30, pospremala 15 soba, zasigurno bi sobe bile čišće, a sobarice nasmiješene kada bi srele gosta. Kada bi konobor posluživao 20 gostiju, umjesto što poslužuje 30 gostiju ili više, gosti bi sigurno bili zadovoljniji jer bi mogao s njima popričati i nasmiješiti im se. I recepcioneri bi, kada bi ih bilo više na recepciji kada se primaju gosti ili kada odlaze, bili ljubazniji i nasmiješeniji, a gosti zadovoljniji. Jer gost je onaj koji je najbitniji, barem bi tako trebalo biti. A ako je gost zadovoljan, on će se vraćati i preporučivati određenu destinaciju svojim prijateljima i rodbini, a u konačnici bi to značilo veći profit hotelskim poduzećima, ali i samoj destinaciji koja živi od turizma. Nažalost, većina poslodavaca kratkoročno želi profitirati, izvući što veći profit, nerijetko preko leđa radnika pa radnici nisu nasmješeni. Odavno smo mi u Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije prelagali da broj radnika u objektu bude temelj za kategorizaciju objekata. Ponuda hotela, sadržaj i kvadratura ne znače ništa bez radnika i bez njegovog osmjeha. Standardi po radniku moraju se propisati jer jedino na taj način će se osigurati razvoj kvalitete, ali i zaštita radnika i njihovih radnih mjesta, ali i zdravlja. I to bi trebalo rješiti Ministarstvo turizma. Dosadašnji ministri kojima smo ukazivali na te probleme, iako su pokazali razumjevanje, nisu učinili ništa. Stoga pozivamo novog ministra da mu upravo to bude prvi značajniji potez. Pozdravljamo smanjivanje PDV-a koji najavljuje za turističke usluge na 5%, u cilju povećanja konkurentnosti hrvatskog turizma. Ali treba postaviti i određene uvjete, a to su standardi rada, veće zapošljavanje na neodređeno vrijeme i poboljšanje standarda radnika. U protivnom biti će to ustupak bogatima da postanu još bogatiji. A to je već pokazala praksa. Kada je PDV bio smanjen na 10%, kada su se smanjili doprinosi za zdravstvo, odgovorno tvrdimo: niti je bilo povećanja plaća tadašnjim radnicima, niti je bilo zapošljavanja, ali ni zanačjnijeg investicijskog zamaha. Razlika se pretočila samo u dobit vlasnicima.
Što se tiče statističkih pokazatelja da je čak 35% zaposleno više radnika na neodređeno vrijeme, u odnosu na 2014. godinu, odgovorno tvrdimo da još uvijek postoji trend smanjenja stalnih radnika. U nekim kompanijama to čine i stimulirajućim otpremninama, a sve sa ciljem da se riješe starijih stalno zaposlenih radnika koje zamjenjuju stalnim sezoncima, koristeći povlastice koje im daje država. I to je razlog pozitivnih statističkih pokazatelja kada su u pitanju ugovori o radu na neodređeno vrijeme. Međutim, nitko ne govori koliko se broj stalno zaposlenih smanjio u prethodnim godinama.
Iako su plaće u blagom porastu, a u Istri ali i na Kvarneru došlo je do povećanja plaća u prethodnoj godini od 1% do 3%, gotovo u svim kompanijama, prosječne plaće u ovoj djelatnosti još su uvijek ispod prosječne plaće u RH za cca 13%. Nakon rekordne turističke sezone, a obzirom na najavu ministra da bi sezona 2016. mogla biti još i bolja, naravno da očekujemo veće povećanje plaće u predstojećim pregovorima, te približavanje prosječnoj plaći RH. Jer ova djelatnost to i zaslužuje, turistički radnici to zaslužuju. Turističke kompanije ostvarile su u prethodnoj godini značajne dobiti, neke i preko 200 milijuna i ne bi trebao biti problem izdvojiti par milijuna za povećanje plaće. Jer prosječna plaća od 5000 kuna, koliko iznosi za jedanaest mjeseci prošle godine, veliki broj radnika nikada nije primio. S druge strane, gotovo da i nema članova Uprava tih istih turističkih kompanija koji imaju ispod 50.000 kuna mjesečnu plaću, a da ne govorimo o jednokratnim bonusima koji dosežu i do 500.000 kuna, uz sve druge beneficije koje imaju (službeni automobil na raspolaganju 24 sata dnevno, službene kartice, osiguranje na teret kompanije a na vlastito ime, studijska putovanja i td). Kao da radnik i Uprava rade u dva različita svjeta, a ne u istoj kompaniji. Kompanije se šire, idu u akviziciju i to je dobro, međutim, ne bi se smjeli širiti preko leđa radnika koji su to omogućili.
Ono na što također moramo upozoriti jesu i nesretni tkzv. menegerski ugovori kojima su radnici izuzeti iz kolektivnog ugovora i njihov se broj, unatoč preporuke socijalnog vijeća za turizam, nažalost povećava iz godinu u godinu. Poslodavci, pod izlikom da su ta radna mjesta posebna i da im radno vrijeme nije moguće mjeriti ili unaprijed odrediti, ugovaraju samostalnost u određivanju radnog vremena te im određuju tada plaću u apsolutnom iznosu i bez prava na dodataka za rad u posebnim uvjetima rada. Međutim, daleko su oni od samostalnosti u određivanju radnog vremena, jer pravilnom organizacijom se to i te kako može rješiti. Istina je da su oni na raspolaganju poslodavcu 24 sata na dan i da je ograničena njihova privatnost za možda 100,00 ili 200,00 kuna, u odnosu na ono što su ranije imali. Upravo na njima su najveće uštede. Osim toga, ako jedna turistička kompanija iz okruženja nema takve ugovore, ili su oni ograničeni uglavnom na direktore, kako to da druga kompanija takve ugovore sklapa čak s mornarima. Ono što se želi postići s takvim ugovorima je micanje iz Kolektivnog ugovora, te preko njih uspostaviti nadzor, da ne kažemo tlačenje, nad radnicima koji su hijerarhijski ispod njih, a sve sa ciljem da se zadovolji hijerarhijski nadređenog.
Obzirom na sve što je iznijeto, u Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije ocjenjujemo, da, unatoč pozitivnim elementima koji nosi hrvatski turizam na cijelo gospodarstvo, bez produljenja sezone, bez zapošljavanja na neodređeno vrijeme, bez zakonskog reguliranja standarda rada, čime će se spriječiti izrabljivanje radnika, bit će sve manje osmjeha na licu turističkih radnika koji su ključ uspjeha u turizmu.

Proslijedi na:

Povezani postovi

Postani i ti član sindikata

Ostavite svoje komentare, napomene ili dodatne zahtjeve ovdje